SWOT analiza na turski način i u 4 koraka

3 godine nakon što sam posjetila Istanbul, kada me netko pita kako je bilo, sjetim se iskustva, a ne građevine, ne koliko dugo smo čekali da uđemo u Plavu Džamiju, ne koliki je bio red u Top Kapi, ne koliko sam čekala prtljagu.

Sjetim se osjećaja kada smo izašli iz zračne luke, kako nas je vozač dočekao i kako je pokušavao govoriti engleski, a nije mu išlo. U tom trenutku sam se zapitala, koja je vjerojatnost da osoba kod nas ako ne zna nečiji jezik ili engleski, proba govoriti iako griješi? Da li je to odliča pojedinca, ili nešto što možemo staviti u nacionalno obilježje?
Da, puno prerano da bilo što zaključim, stoga smo išli dalje po programu…brzo ostaviti stvari u sobe i trk u akciju.
Nezaobilazni Bazaar…ah miomirisi i ponude se miješaju, ali odlučna da neću nasjesti na bilo kakve provokacije, ispod sunčanih naočala samo promatram lijevo i desno što se nudi i odlučno koračam pokušavajući biti nezainteresirana baš za TE hlaće koje mi se sviđaju i TU maramu koja bi sjajno išla baš uz TE cipele…i tako redom…

Evo kako prodaju u 4 koraka u Istanbulu (SWOT)

1) PROMATRANJE (Strenghts)

Što se događa na drugoj strani, prodavači koji nimalo tihi ulijeću svim šetačima, promatraju poput najvećih psihologa čitaju govor tijela i očito gledaju pogled očiju ispod naočala.

2) ULIJEĆU (Weaknesses) s par uvodnih rečenica na nekoliko jezika, a naravno, ne možemo si pomoći ako i kada čujemo, a čuti ćete ako ne u prvom, već u petom pokušaju

„Dobar dan izvolite“ ili meni najdraže „Hej Hrvatistan“J

3) INTERES (Opportunities) je već tu jer naravno slabi smo na naše sve u stranoj zemlji, pa čak uz dužno poštovanje pjevamo i Thompsona. Utvrdili su koji su naši interesi i ostaje još samo

4) ZAKLJUČITI KUPNJU (threats? Nema ih) da, neće vam umanjiti osjećaj da ste super prošli jer će vam spustiti cijenu na vaše cijenjkanje, i imati ćete osjećaj da imate baš odlične pregovaračke moći….

Imam li ih?

NEMAM – samo sam nasjela na njihov trik koji pali, pa tako ušla sam u jednu trgovinu u čiji izlog je bio kožnjak kakav sam oduvijek htjela. Gospodin koji je prodavao unutra je bio baš uglađeni, nije bio poput niti jednog drugog s ceste koje sam prije susrela. Imao je urednu dugu kosu svezanu u rep, urednu umjetničku bradu, maramu oko vrata svezanu kao u 19-om stoljeću, uredna odjeća. Već je to bio dobar znak. Pozdravio me naravno na hrvatskom i uočio od prije što gledam u izlogu, a ja sam krenula I would like to...a on gestom ruke kaže, Lady let me show you what is made for you? For me! Pa naravno da ću pričekati. Izvukao baš TAJ kožnjak a prije toga procijenio koja veličina bi mi odgovarala, a ja sam krenula skidati moju jaknu na što će on: Let me help you. Uzeo je moju već znao je, staru jaknu pažljivo odložio na stol, raširio kožnjak i ja sam obukla ne samo kožnjak, već uz osjećaj kako je TO baš za mene.

Zakopčala sam se, a on stao ispred mene i ogledala, par poteza da kragna sjedne na svoje mjesto, podigao mi rukav desne ruke i predložio da stavim u džep tu ruku i onda se maknuo da se pogledam.

Cijena – prava sitnica, ali naravno da sam se cjenkala i došli smo nekako do neke razumne cijene. Ja oduševljeno pristala i zatražila sam račun jer se može tražiti povrat poreza ako kupite nešto iznad neke vrijednosti.

NARAVNO kaže, ja sam sretno oblačila svoju novu jaknu, on je ispisao račun, ja sam promatrala postupak na pola, ali kako je znakovito lupio pečatom, ja sam bila uvjerena da je sve u redu. Ponosna što sam dobila odličnu robu za odličnu cijenu pružila ruku, zahvalila se i uputila se prema aerodromu. Stala sam u red ne bi li predala zahtjev za povrat poreza. Pita gospodin: Do you have the invoice? Sure – odgovorila sam.

Izvukla sam i vidim račun ispisan na poleđini vizit karte, ali pečat je bio tu.

Da, bila sam spremna da će me prevariti, ali znate što, učinili su to sa stilom i ne, ovaj čovječuljak koji je na slici to nije taj J