„U ŠUSTERA, NAJGORE CIPELE“

Ima nešto u naslovu. Bez lažne skromnosti, mogu reći da sam izvrstan travel agent za svoje klijente, no postoji i druga strana medalje, kada putujem ja osobno. Prilično sam puno proputovala, makar da moje želje se non – stop povećavaju, jer neka mjesta bih rado posjetila ponovno, no to je drugi, tek turistički blog.

Isto kao što mislim da žena koja radi u parfumeriji, je prava sretnica, okružena svim mirisima, svi trendovi su oko nje, može ih dotaknuti, može se mirisati svaki dan, može uživati u čarolijama mirisa i kada pomiriši da zaklopivši oči, odluta duhom u neotkrivena mjesta u njoj, i izvan nje.

Nešto slično je i u mom slučaju, kada kažem da stvaramo u turizmu poslovno, i odmah je prva pomisao, woow, kako super posao!

Pa je – super je, za curu koja je prvi puta u 22. godini života sjela na avion, to je izvrsno. NO, prilično dobro pogodim hotele, imam ajmo reći sistem kako odabrati, ali istina je da  je želja za putovanjem toliko velika u meni, da ponekad za sebe zaobiđem sistem. Osobno, kao putnik sam iskusila puno toga što može moderan putnik iskusiti. Zbrisao mi avion, izgubila se prtljaga, odbili mi rezervaciju na recepciji, došla sam i vlasnik nije bio doma… doista puno toga. I drago mi je da jesam, jer zaista razumijem i suosjećam s klijentima kada se nešto dogodi na putu, i možda zbog tih iskustva nema problema koji ne možemo riješiti.

Zadnje iskustvo me duboko dirnulo, i shvatila sam koliko mi, kao Putujbolje agencija vrijedimo našim klijentima. Koliko ono moje i Dianino, kada nam se klijenti zahvaljuju, kažemo, „ma čast je na našoj strani da smo u prilici pomoći“ kada osim njima dragih osoba, nama se jave kada „zaglave na putu“ i kada smo u poziciji dati savjet, napraviti nešto konkretno da dođu prije ili u destinaciju, ili doma, kada smo potpora i kada pomažemo.

Tako sam ja rezervirala nama (sinu Marku i meni) hotel kojeg sam procijenila po imenu (lanac hotela koji bi trebao imati standarde), no nisam svoj sistem upotrijebila. Kao što rekoh, moja želja da odemo na put je bila velika i tada. Dobila Voucher, došli smo, i izvana već mi je bilo čudno, no kada smo došli, onda je bilo čudno. Kao i uvijek, destinacija nije bitna već sam put za sebe, a kako sam bila sa sinom, onda smo odlučili uživati u procesu, i da se nećemo zamarati detaljima.

Dobili smo ključ od sobe, na prizemlju je bila, kada smo ušli, unutra nije bilo niti ormara. Mala soba, da, u Francuskoj su veće (vi koji ste bili tamo, znate o čemu govorim). U tom trenu sam vizualizirala kada bi netko prošao pored prozora, da bi nam gledao u sobu, i odmah sam zamijenila sobu. Nadajući se potajno da će biti nešto drugo, no bila je ista, samo na 1. katu.

Ok, bilo je čisto, na 1. katu smo bili, i kao što rekoh, puno je važnije bilo vrijeme s sinom i razlog putovanja, od toga da li je ormar unutra ili nije.

Uživali smo, no zadnju večer smo trebali napraviti promjenu, i naravno vrijeme radnje subota. Zbog aviona odlučila sam da promijenimo grad i da odemo ipak dan ranije u Birmingham. Iskoristila sam Jocker zovi Dianu (moju kolegicu) i kao što sam započela ovaj tekst, tako sam i njoj rekla, a ona je prasnula u smijeh. Dogovorile smo se da ću ja otkazati dodatnu noć u ovom hotelu, i dok putujemo da nam ona osigura smještaj u novom hotelu u drugom gradu.

Spakirali, odjavili, sredili sve, otišli u drugi grad, i dok smo bili usred ničega u Engleskoj u vlaku u subotu popodne, zove Diana i kaže, imate hotel, dva odvojena kreveta, Marko ce sigurno cijeniti :) voucher ti je na mailu.

U tom trenu sam zaista shvatila koliko je važna naša pristupačnost, naša usluga, i kako zaista smo od realne pomoći našim klijentima, kako se stvari ne mogu predvidjeti dok si na putu, kako je bitno imati nekog tko će zaista pomoći.

Nekako sam se još više zaljubila u naše poslanje, u našu misiju, i nekako sam shvatila da ne radimo rezervacije, već da stvaramo uspomene klijentima.

Koliko smo zahvalne Diana i ja da imamo tu priliku biti dio nečijih uspomena, mjerimo osmjesima.

I za kraj, da li je žena koja radi u parfumeriji prava sretnica, nadam se da jest, jer iz mog iskustva, svoju ikad prvu zarađenu plaću, sam potrošila na parfem. Poanta je, kada shvatimo vrijednost koju donosimo, opet se zaljubimo u svoje poslanje i misiju, zar ne? :)

 

20180617_231017 (002)   20180617_231041 (002)