Pri samom spomenu Dubaia prve asocijacije su jasne; bogatstvo, zlato, turizam, te najskuplji hoteli čiji sami vrhovi dodiruju nebo. Teško je, stoga, zamisliti da je prije manje od jednog stoljeća Dubai bio razasuto selo u pustinji gdje su beduinska plemena lutala i mnogi doseljenici se skupljali oko obala zaljeva. Dok je Europa unaprijeđivala svoju industriju i gradove nakon 1. svjetskog rata, Dubai još nije imao vode, pravih cesta i jedino prijevozno sredstvo je bila deva. Ali onaj pravi, izvanredni uspon Dubai je doživio otkrićem nafte, te je nekoliko godina kasnije izvezo prvu veliku pošiljku nafte. Nevjerojatan uspjeh toga pothvata ubrzao je razvoj, te osigurao blagostanje i dobrobit svojim naseljenicima. Dubai je radio na tome da izgradi svoju infrastrukturu od prijevoznih sredstava, škola, bolnica, turističkog razvoja i drugih stavki .
U Dubai se uglavnom dolazi zračnim prometom, te je aerodrom u Dubaiu, Dubai International Airport, poznat kao jedan od najprometnijih u svijetu (svake minute sleti jedan zrakoplov), a izgleda predivno. Puno je free shopova, čak i izloženih automobila koji se mogu osvojiti na lutrijama, sve je preljepo.
Teško je uspoređivati Dubai i njegove gradske četvrti s europskim gradovima. Ono što je svima neobično na prvi pogled je to što Dubai nema onoga pravog centra grada na koji smo svi navikli, sa starom jezgrom i trgom. Zato svaki dio grada ima svoj nevjerojatno luksuzan i bogat centar, ulice pune ultramodernih ureda, poslovnih zgrada i hotela čija arhitektura ostavlja bez daha, te naravno, shopping mallove u kojima se uglavnom odvija sav socijalni život. Najpoznatiji su Bur Juman, Wafi Shopping Mall i Deira City Centar koji sadrže sva poznata dizajnerska imena
Svaka strana ima sve što biste mogli poželjeti, od vrhunskih hotela, dućana, restorana do džamija i jako prometnih tržnica. Te tržnice, poznatije kao sukovi su mjesta na kojima se osjete prave čari istočnjačkog trgovanja. Cjenkanje je tu obvezatno i bilo bi čudno, pa čak i nepristojno ne cjenkati se. Najpoznatije su Golden souk (cijela ulica samo sa zlatarnama, shopping centri u kojima se isključivo prodaje nakit i možete ga pronaći od vrhunskih talijanskih dizajnera do najpoznatijeg arapskog zlata, koje je izrazito žute boje i sadrži od 22 ili 24 karata i najčešće je viđen na arapskim ženama) i Spice souk (cijela jedna četvrt samo sa začinima sa svih dijelova svijeta u kojima se zateknete omamljeni od intenzivnih mirisa kurkuma, anisa, sandalovine, currya, cimeta..). Treba spomenuti još souk gdje se truguje isključivo tekstilom-tkaninama, pashminama, sarijima i sl., te gdje se trguje tehnikom i elektronikom i mogu se kupiti kompjuteri, mobiteli po vrlo povoljnim cijenama.
Od zanimljivosti koje svakako vrijedi posjetiti je jedan jedini muzej u Dubaiu, Dubai Museum, u kojem se može naučiti sve o povijesti, naslijeđu i razvoju Dubaia, te Heritage diving village, rekonstrukcije starih beduinskih sela u kojima možete vidjeti kako se živjelo, preživljavalo i okusiti što se jelo. Izgleda tako stvaran, čuje se i zvuk kovanja zlata, a figure izgledaju kao živa bića. U muzeju se na izlasku prodjaju i suveniri, žao bi bilo otići a ne kupiti nešto. Tamo sam si kupila neke sitnice za uspomenu. Kultura u Dubaiu zasniva se na Islamu i islamskim tradicijama. Također treba posjetiti Muzej islamske umjetnosti ali se tamo nesmije slikati, jer se nalaze jako skupocjene stvari. Ali sve sto vidite u muzeju, možete kupiti. Naravno tko ima novaca za to. Stvari su predivne.
Dubai je vrlo tolerantan i svi stranci koji nisu islamske vjeroispovijesti su dobrošli, a u Dubaiu se i stvarno tako i osjećaju. Službeni jezik u Dubaiu je arapski, međutim većina ljudi na i izvan radnoga mjesta govori engleski. Upravo zato, jer je toliko puno nacionalnosti u Dubaiu, engleski je zajednički svim ljudima. Većina oglasa, znakova na dućanima i cestama, menijima u restoranima su i na engleskom i arapskom. Službena valuta Emirata je Dirham (1$ =3.67 UAE Dirhams).
Budući da je Dubai kozmopolitski grad, posjetioci se mogu oblačiti kako god žele. Ipak, trebaju se poštivati lokalni običaji. Državljani Emirata uglavnom nose svoju tradicionalnu odjeću. Za muške je to dishdasha ili khandura, bijela haljina – košulja duga do poda. Nosi se s bijelom ili na crvene kockice maramom za glavu, poznatijom kao gutra. U javnosti žene nose crnu abayu, dugačku crnu haljinu koja pokriva normalnu odjeću. Također nose i maramu tj. šal na glavi.
Ono po čemu je Dubai poznat je iznimna gastronomska ponuda i općenito nevjerojatno ljubazna i uslužna posluga koja je uglavom s Filipina, Kine, Japana, Indije i istočne Europe, ali za moj ukus ta jela su mi bila prejaka. Puna su chillija, a to je za mene zbilja jako, ali ponuda je raznolika pa se uvijek nešto nađe. Super mi je trgovina koja se zove Spinney; to je kao kod nas Konzum tamo ima svašta za kupiti, a piće je jako jeftino, fanta u limenci košta oko 1.50 kn.
Ono što turist nikako ne smije propustiti je jedinstven doživaljaj pustinjskog safarija, koji uključuje odlazak u pustinju u popodnevnim satima, ludu adrenalinsku vožnju pustinjskim dinama u džipu, gledanje zalaska sunca, te kasnije odlazak u beduinski kamp na arapsku večeru, trbušni ples, jahanje na devama..nešto nezaboravno. U tom kampu možete kupiti suvenire – boce s pijeskom u kojem vam čovjek sve nacrta i napiše što zelite i ne košta puno, također možete kupiti kostim za trbušni ples za uspomenu; košta oko 200 kuna, ali je lijepa uspomena; može vas žena u tom kampu istetovirati kanom, a slika traje oko 2 tjedna, ili možete se odjenuti u njihovu odoru i slikati.
Dan u pustinji pamtit ću cijeli život bilo je preljepo, a još me više fascinirao posjet i obilazak hotela Burj Al Araba simbola Dubaia i jedinog hotela sa 7 zvjezdica na svijetu je nezaobilazan i zasigurno će vas njegov sjaj i luksuz ostaviti bez daha. Sve je od zlata, puno fontana koje plešu u ritmu muzike. Pogled iz restorana s 27. kata je zadivljujući. Čak je i Wc uređen kao najluksuznija soba i ima predvorje s telefonima i trosjedom, a nakon pranja ruku vas čeka skupocjen parfem da s njim namirišete ruke.
A gdje Vam se danas putuje?