KAKO NAM PUTOVANJA POMAŽU DA BUDEMO mi MI?

Putovanja mijenjaju ljude. Kada ste u stranoj zemlji ili u drugom gradu, postanete druga osoba, sa drugom aurom. Kada ste doma, onda sve se svodi na rutinu: probudimo se, spremimo za posao/školu, idemo raditi, vratimo se, pojedemo, spremamo, družimo se, spavamo…i tako iz dana u dan.
Iako svi imamo svoju rutinu, netko manje ili više izraženiju, svjesni smo i znamo da duboko u nas čuči osoba koja jedva čeka svaku priliku, koja je bezbrižna, nasmijana i neustrašna, to se zove pustolovna verzija nas samih.

Pustolovna (putnička) osoba je čista suprotnost osobe koja ima rutinu, ima mogućnost uhvatiti svaki čaroban trenutak, pustolovna, traži uvijek nova, i iznova nova iskustva na nekoliko razina.
To je verzija nas koju naši bližnji vole, a još važnije, verzija sebe koju mi volimo.

Evo i 3 razloga:

1)    Rizik prihvaćamo lakše

Strah nema mjesta u ovoj fazi, jednostavno osjećaj sigurnosti mijenjamo za adrenalin. Adrenalin koji nas tjera da plešemo do ranih jutarnjih sati, da probamo bungee jumping (možda), lutati nekom prašumom, otići na safari, hodati dok nas noge nose…pitanje glasi: bismo li sve to radili da smo samo „doma“ ili bismo se radije zavukli ispod deke ispred TV-a?  Jednostavno otvoreni smo za (skoro) sva iskustva koja nam pruža putovanje.

2)    Manje smo opterećeni što drugi misle

Na putovanju smo i ono što nam je bitno da iskusimo grad/mjesto u punom sjaju ali pritom da nam bude udobno. Navući ćemo na nas traperice, tenisice, udobnu jaknu…sve što će nam omogućiti da se osjećamo komotno. Biste li tako izašli u svom gradu za vrijeme radnog vremena? Pritom ne impliciram da moramo biti nekako obučeni u svom gradu, ali na putovanju u stranoj zemlji bitno nam je da nam je udobno, a ne što drugi misle o našoj odjevnoj kombinaciji. Pustolovna (putnička) verzija nas manje mari da li ima istu majicu dva dana za redom, ili da loše pleše, jednostavno pleše dok ga/ju noge drže.

3)    Putovanja nam pomažu da postanemo tko zaista jesmo

Nismo pod pritiskom šefova, okoline, rodbine..jednostavno postajemo mi MI i to je jedini trenutak kada se osjeća sloboda u pravom smislu.

Sve izgleda življe, jasnije i svježije. Vođeni smo energijom koja nam pomaže da budemo mi MI, i to je osoba koja želimo biti, ali zapravo NE, to je osoba koju trebamo biti

If you’ve traveled, you’ve lived!

Možda mislimo da postoje samo određena mjesta koja nam pomažu da budemo mi MI, međutim kroz svako putovanje prolazimo (barem) 3 puta. U pripremi, dok smo na putu i u sjećanjima. Stoga, počnimo stvarati sjećanja već danas, i nije bitno da li je to Amsterdam, Dubai, London, Berlin ili Lisabon, bitno je da postanemo mi MI!
A gdje biste vi putovali?