„Molim Vas kartu u jednom smjeru ….“

Koliko puta smo samo to izgovorili ..“ ma dajte mi kartu u jednom smjeru“ a pritom rekli da želimo na kraj svijeta, ali gdje je zapravo kraj svijeta?

Ove izreke govorimo kada imamo nesnosnu situaciju i želimo pobjeći, pobjeći što dalje od izvora problema i situacija. Što ako smo MI SAMI izvor problema, da li nam putovanja mogu pomoći?

DA, mogu nam pomoći, a evo i tri činjenice kako:

1) Činjenica: ne možemo pobjeći na kraj svijeta, ali možemo otkriti novi kutak svijeta.

Ako smo okruženi istim okruženjem, ma koliko god idiličnim izgledalo, postati će prejednostavno. Znate onu sliku divne plaže na Maldivima s bijelim pjeskom, tirkiznim morem, palmom? Super – sada kada imamo picture perfect, onda zamislite da ste odrasli tamo i proveli cijeli život na tom mjestu. Neovisno o tome da su informacije i slike danas dostupne, da znamo da postoje i pješčane i šljunčane plaže, to saznanje nam neće pomoći da DOZNAMO da postoje i drugačije palme, drugačija vrsta pijeska, a najbolji način je da bosih nogu stojimo na drugačijem pjesku ispod drugačije palme.

Koji je najčešći odgovor kada se postavi pitanje: kako biste potrošili novac da dobijete 7 na Lotu? U prva tri načina će biti i proputovati svijet. Da li je ovo trenutak da izračunamo koliko ste uplatili na igre za sreću, sportske i razne druge nagradne igre..? Putovanja nisu nedostupna kao nekada, potrebno je samo malo dobre podrške od pravog agenta koji će pomoći savjetom kada trebate putovati u koju destinaciju za što manje novaca. Da li znate da je moguće otkriti novi kutak svijeta, npr Maldive za npr 700 EUR na nekoliko dana?

2) Činjenica: ne možemo pobjeći od sebe, ali možemo upoznati sebe kroz druge kulture

Da, bolna činjenica, možemo pobjeći u (na) drugi kutak (kraj) svijeta, ali ne možemo pobjeći od sebe, svojih stavova, strahova, prioriteta…. Mislimo da su naši prioriteti najbitniji i da je to jedino važno. Kada bismo otišli u neka npr pogođena područja u Afriku, shvatili bismo da je njima prioritet pitka voda, voda koja nam je dostupna stiskom slavine. Ne samo da bi nas ova spoznaja osvijestila na način da cijenimo ono što imamo, već bismo počeli razmišljati da li doista naši problemi su najveći? Moramo priznati da spoznaja da naši problemi nisu najveći bi nam donijela osjećaj oslobođenja, buduće razumne odluke, ispravne riječi u trenutku kada bi se tako osjećali.

3) Činjenica: ponekada je odmak jednostavno (prijeko) potreban i treba ga uzeti.
Prva priznajem, obaveze me čine predvidljivom. Predvidljiva na način da znam unaprijed agendu za cijeli tjedan, ne samo moju već od supruga, djece, treninzi, aktivnosti…Čovjek pomisli, ok kako da nađem i uzmem(o) vremena za odmak? Sve se hoće kada se može, ostalo su isprike. Putovanje može trajati i 2 sata, 2 dana, 2 tjedna, ili za one kojima je svega preko glave i 2 godine, pravo pitanje glasi: želim li putovati?

Ooo da, imala sam i ja svojih isprika zašto nisam (mogla) putovati, gore je sve navedeno, međutim putovanja su oslobađajuća iskustva, i volim se nagraditi kratkim putovanjem. Naravno odmak té vrste meni i mojima čini dobro, dobro čini i mojim prijateljima koje sam „navukla“ na putovanja jer na kraju dana, kada obavimo agende, sastanke, treninge…sjetimo se lijepih trenutaka, zašto da to ne bude trenutak iz npr Amsterdama, Lisabona, Berlina, Londona?

 

Kada i gdje biste Vi stvorili trenutak za pamćenje?

Preporučujemo i blog: KAKO NAM PUTOVANJA POMAŽU DA BUDEMO mi MI?